Roditeljsko pravo
Roditeljsko pravo predstavlja strogo lično pravo roditelja i strogo lični odnos roditelja i dece, koja oba roditelja stiču samim rođenjem deteta i koja se ne može preneti na druga lici niti se ta lica mogu odreći roditeljskog prava. Radi se o brižnom odnosu roditelja prema detetu i sposobnosti pojedinca da bude responzivan roditelj. Prema Porodičnom zakonu Republike Srbije ono obuhvata „prava i dužnosti roditelja da se staraju o detetu, što obuhvata čuvanje, podizanje, vaspitavanje, obrazovanje, zastupanje, izdržavanje te upravljanje i raspolaganje imovinom deteta“.
Razlikujemo:
- dužnosti i prava roditelja koja proističu iz ličnih odnosa roditelja i dece (čuvanje, podizanje, vaspitanje, brigu i negu kao i imovinske dužnosti)
- dužnosti i prava roditelja koji se odnose na statusnu prirodu kao što su određivanje ličnog imena, prebivališta i državljanstva.
Roditeljsko pravo prestaje kada dete napuni 18 godina ili čak i ranije kada nastupe posebne prilike (emancipacija, usvojenje, smrt, potpuno lišenje roditeljskog prava). Roditelj se može lišiti roditeljskog prava u potpunosti ili delimično lišiti roditeljskih prava iz razloga pobrojanih u Porodičnom zakonu.
Roditeljsko pravo roditelja u braku
U toku trajanja bračnog odnosa roditelja važi pravilo da oni roditeljsko pravo vrše zajednički i sporazumno, a čak sam razvod braka ne dovodi do gubitka roditeljskog prava.
Roditeljsko pravo razvedenih roditelja
Kao što smo već istakli, roditeljsko pravo ne prestaje razvodom braka, ali utiče na način njenog ostvarivanja. Roditelji mogu i po prestanku životne i bračne zajednice i dalje vršiti zajednički roditeljsko pravo, što se javlja kao trend u savremenim životnim odnosima. Sve to pod uslovom da roditelji imaju dovoljno roditeljskih kapaciteta i da njihovi međusobni odnosi nisu toliko narušeni da mirno, zajednički donose odluke o pravima deteta a sve u najboljem interesu glavnog objekta odnosa – zajedničkog deteta.
Uslov za zajedničko vršenje roditeljskog prava u situaciji kada roditelji ne žive zajedno jeste njihov sporazum za koji sud mora da proceni da li je u najboljem interesu deteta. Roditelji mogu doneti odluku da samo jedan roditelj vrši samostalno roditeljsko pravo naročito ukoliko dete živi faktički samo sa jednim roditeljem na koje je dete upućenije , što ne isključuje roditeljsko pravo drugog roditelja u celosti korpusa roditeljskog prava naročito ne po pitanju donošenja vrlo bitnih odluka za detetovo dobro. Ova pitanja se isključivo rešavaju sudskim putem pred nadležnim sudom uz budno oko Centra za socijalni rad koji je stručan da proceni i isprati u kojoj meri postoje roditeljski kapaciteti oba roditelja, procenu njihovog međusobnog odnosa kao o odnosa roditelja prema deci/detetu i njihovu spremnost za postizanje dogovora.
Roditeljsko pravo roditelja u vanbračnoj zajednici
Kada je dete rođeno u vanbračnoj zajednici ili začeto u vanbračnoj zajednici, Porodični zakon naspram njih ne pravi nikakvu razliku u odnosu na decu rođenu ili začetu u bračnoj zajednici. Više o ovome možete pročitati u našem tekstu „Vanbračna zajednica“.